Punomoć predstavlja ovlaštenje odvjetniku za zastupanje klijenta u pojedinim pravnim radnjama ili vođenju parnice. Kada klijent opunomoći odvjetnika za vođenje parnice, odvjetnik je ovlašten podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev/ odreći se tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se/ odustati od njega te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja, stavljati zahtjev za ovrhu ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje.
Često postavljana pitanja
Trajanje sudskog postupka ovisi najviše o nadležnom sudu pred kojim se vodi i vrsti postupka (kazneni, parnični, prekršajni ili upravni), a potom i o kompleksnosti predmeta, dokazima i činjenicama kojima se raspolaže. Isto tako, trajanje upravnog postupka/ spora ovisi o državnom tijelu pred kojim se vodi, te o prirodi predmeta.
Ishod sudskog spora, pa tako i upravnog postupka, teško je sa sigurnošću prognozirati, stoga nije profesionalno garantirati stranci uspjeh.
Odvjetnik je dužan čuvati kao tajnu sve ono što je tijekom pružanja pravne pomoći saznao kao povjerljivo od svoje stranke ili na drugi način.
Troškovi protivne strane ovise najprije o tomu je li protivna strana angažirala odvjetnika, a potom i o visini vrijednosti predmeta spora. Osim toga, visina sudskih troškova ovisi i o tome je li u postupku potrebno izvoditi dokaze nekakvim stručnim vještačenjem i koliko je to vještačenje kompleksno.
Postupak prisilne naplate, odnosno ovrha, je zaseban postupak koji se vodi nakon pravomoćnosti odluke u parničnom ili nekom drugom postupku te postoji nekoliko načina za njenu provedbu.
Stranka ima pravo opoziva punomoći odvjetniku u svakom trenutku, bez navođenja razloga opoziva.
